Povijest najlonki
Prije najlona bila je svila
Sve do tridesetih godina prošlog stoljeća čarape su se izrađivale od svile, pamuka ili vune. Svila je bila najljepša, ali i problematična: skupa, osjetljiva i potpuno ovisna o uvozu. Pojava petlje značila je znatan financijski gubitak.
U laboratorijima DuPonta tim pod vodstvom kemičara Wallacea Carothersa radio je na sintetičkim vlaknima. Sredinom tridesetih godina razvili su poliamid koji je bio čvrst, elastičan i sjajan. Nazvan je najlon.
15. svibnja 1940.
Najlonske čarape prvi su put masovno puštene u prodaju 15. svibnja 1940. u Sjedinjenim Američkim Državama, a taj je dan ušao u povijest kao N-Day. Potražnja je bila golema, a zalihe su nestale u nekoliko dana.
Privlačnost je bilo lako objasniti. Najlon je bio čvršći od svile, bolje je zadržavao oblik i bio je jeftiniji. Prvi put profinjene čarape nisu bile luksuzni proizvod namijenjen maloj skupini ljudi.
Rat sve prekida
Ubrzo nakon toga proizvodnja je obustavljena. Pokazalo se da je najlon iznimno prikladan za padobrane, užad i platno za šatore, pa je proizvodnja preusmjerena na vojnu uporabu.
Čarape su nestale iz trgovina i razvilo se živahno crno tržište. Iz tog razdoblja potječe i poznata slika žena koje su na listu crtale liniju šava kako bi stvorile dojam da nose čarape.
Najlonski nemiri
Kad je proizvodnja nakon rata ponovno pokrenuta, potražnja se nije mogla pratiti. Tijekom 1945. i 1946. u različitim američkim gradovima nastali su golemi redovi pred trgovinama koje su dobile pošiljku najlonki. Postoje izvještaji o tisućama ljudi pred jednom trgovinom. Novinari su to nazvali najlonskim nemirima.
Malo je odjevnih predmeta ikad izazvalo takvo neposredno javno uzbuđenje.
Od šava do bešavnosti
Čarape iz tog razdoblja bile su Fully Fashioned: ravno pletene i sa stražnje strane spojene šavom. Šav nije bio stilski izbor, nego dio konstrukcije.
Pedesetih godina pojavili su se strojevi za kružno pletenje. Oni su u jednom postupku izrađivali bešavne čarape, brže i jeftinije. U roku od desetljeća šav je uglavnom nestao s ulica, upravo u trenutku kad ga je tehnologija učinila suvišnim.
Hulahopke mijenjaju igru
Pravi preokret dogodio se šezdesetih godina. Suknje su postale kraće, pa su čarape s podvezicama postale nepraktične: gornji je rub jednostavno postao vidljiv. Hulahopke, koje u jednom komadu objedinjuju čarape i gaćice, riješile su taj problem.
Pomogao je i jedan drugi izum. DuPont je 1958. razvio elastično vlakno koje je postalo poznato pod nazivom Lycra. Zahvaljujući njemu čarape i hulahopke mogle su se rastezati uz nogu, pa je pristajanje postalo znatno prilagodljivije.
A danas?
Hulahopke su postale svakodnevni proizvod, a klasične čarape stvar izbora. Upravo ih to čini zanimljivima: tko danas nosi Fully Fashioned čarape, ne čini to zato što mora, nego zato što je odabrao takav izgled.
Strojevi na kojima se te čarape izrađuju još uvijek potječu iz tih prvih desetljeća. Novi se više ne proizvode.
